infopix.hr

Iza suhoparnih zakonskih članaka i političkih obećanja stoje neprospavane noći, kronični umor i majke i očevi koji, unatoč vlastitoj iscrpljenosti, nemaju luksuz bolovanja.

A o tome će ponovno, kako je i najavila, danas progovoriti Marica Mikulić, majka malenog Ante koji ima rijeku bolest Cornelia de Lange sindrom. Govorit će ne samo za sebe nego za sve roditelje odgajatelje, koji na papiru imaju sve, a u praksi su prepušteni sami sebi. I prisiljeni tražiti ono što im pripada.

Marica Mikulić, nakon što je prošli tjedan sa svojim Antom poslala snažnu poruku pred Ministarstvom socijalne skrbi, danas će u ime roditelja njegovatelja, sjesti za pregovarački stol na panel-raspravi „Poboljšanje uvjeta statusa roditelja njegovatelja i njegovatelja“, gdje će roditelji suočiti ministra, državne tajnike i voditelje ureda s istinom koju sustav godinama ignorira.

Na panelu će se tražiti odgovori na apsurde s kojima ove obitelji žive već dva desetljeća.

Iako je status roditelja njegovatelja postao zakonsko pravo još davne 2007. godine, a pravo na odmor i naknadu tijekom bolovanja formalno propisano 2011. godine, u stvarnosti je situacija dramatična. Petnaest godina poslije, pravo na bolovanje za većinu je roditelja tek „mrtvo slovo na papiru“, jer sustav nije osigurao alate niti zamjensku skrb koja bi im omogućila odlazak na liječenje.

Posebno je frapantna činjenica da je od 2022. godine Zakon o socijalnoj skrbi mijenjan čak pet puta. Unatoč pet zakonodavnih intervencija u samo četiri godine, ključni, sustavni problemi i dalje su ostali netaknuti, a roditelji nemaju vremena za deklarativnu podršku i nova obećanja.

„Od 2022. godine Zakon o socijalnoj skrbi mijenjan je čak PET PUTA!

Pet zakonodavnih intervencija. Pet prilika da se sustavno pristupi problemima na koje roditelji upozoravaju desetljećima.

A mi i dalje govorimo o: plaći umjesto socijalne naknade, kreditnoj sposobnosti roditelja njegovatelja, usklađivanju naknade s rastom troškova života, stvarno ostvarivom pravu na bolovanje, godišnjem odmoru i osiguranoj zamjenskoj skrbi, kontinuitetu skrbi kada roditelj više ne može skrbiti o svom djetetu.....I evo nas ponovno. U 2026. godini.

Ponovno za stolom. Ponovno na panelu. Ponovno s istim pitanjima.“ poručila je Marica Mikulić, koja je svojom upornošću i javnim istupima s malim Antom postala glasnogovornica ove iscrpljene skupine građana.

Danas, poručila je, na panel ne dolazi slušati izraze razumijevanja.

„Naša su djeca u međuvremenu odrasla, mi roditelji smo ostarjeli, a neki od nas više nemaju ni snage ni vremena čekati. Zato će biti zanimljivo upitati nadležne: Koliko je još sastanaka potrebno da se utvrdi ono što je već odavno utvrđeno? Kako je moguće da se zakon u samo četiri godine mijenja pet puta, a da pitanje stvarno ostvarivog bolovanja i dalje ostaje otvoreno? I ono najvažnije: TKO ĆE KONAČNO PREUZETI ODGOVORNOST I REĆI KADA?
Jer nije dovoljno najavljivati sveobuhvatne izmjene, izražavati razumijevanje, saslušati roditelje i pozvati ih na sljedeći sastanak.

Roditelji njegovatelji ne trebaju još jednu potvrdu da njihovi problemi postoje. To znamo. To živimo. Svaki dan.

Trebaju nam konkretna rješenja, odgovorne osobe i jasni rokovi.

U utorak ću ponovno govoriti. Ne zato što imam nešto novo za ispričati, nego zato što na ono što godinama govorimo još uvijek čekamo odgovore.

I ovaj put želim čuti nešto više od razumijevanja, podrške i obećanja.

Jer ako nakon gotovo 20 godina ponovno sjedamo za stol kako bismo razgovarali o istim problemima, nakon pet izmjena zakona u samo četiri godine, onda je sasvim opravdano postaviti pitanje:

ŠTO SE SVE OVE GODINE ZAPRAVO RADILO?“, oštra je Mikulić.

I s pravom. Jer dok se birokracija tromo kreće i slabo ima sluha za one zbog kojih postoji, dok se zakoni prepravljaju na papiru, a u stvarnosti ostaju mrtvo slovo, sat na zidovima ovih domova neumoljivo otkucava vrijeme. Roditelji njegovatelji ne traže milostinju niti sažaljenje – traže pravo na život dostojan čovjeka i sigurnost za svoju djecu. Gospodo u ministarstvima, ovi očevi i majke zaslužuju jednaka prava kao i svi drugi u ovoj državi. Sramotno je da se za osnovno ljudsko dostojanstvo mora boriti na ovakav način.

Danas preko puta vas sjedi žena koja je inspiracija i uzor. Žena na čijem je licu osmijeh štit pred svim nedaćama s kojima ju je život suočio, a koja i dalje posjeduje zadivljujuću snagu čiji je jedini pokretač ljubav. Ona se ne bori samo za svog sina, već za dostojanstvo svake obitelji koja dijeli njihovu sudbinu. Ako sustav ponovno zakaže i ponudi samo pusta obećanja, ovi roditelji nemaju puno izbora. Jer za one koji kroje zakone ovo je možda tek još jedan sastanak u nizu, a za njih – pitanje golog opstanka njihove bolesne djece.

I to nije sve! Pogledajte još...

"Uvezli" smo 321.552 radnika ali i dalje ih manjka

Od početka 2024. do kraja srpnja 2025. Hrvatska je izdala 321.552 dozvole za boravak i rad. 206.529 u 2024. i 115.023 u razdoblju 1. 1. do 31. 7. 2025.