infopix.hr

 14.30 sati, Zagreb 

Marica Mikulić zatražila je hitne zakonske izmjene koje se odnose na bolovanje roditelja njegovatelja, a koje su im bile obećane na ranijim sastancima s ministarstvom.

"Ne tražimo sažaljenje, ne tražimo privilegije. Tražimo sustav koji će prepoznati da roditelj njegovatelj može oboliti, tažimo sustav koji će prepoznati da roditelj njegovatelj može biti iscrpljen, da može završiti u hospitalizaciji na kraju krajeva da treba bolovanje i tražimo sustav koji će prepoznati da kad roditelj više ne može skrbiti o svome djetetu, da netko treba preuzeti skrb o osobama s invaliditetom i o našoj djeci", rekla je Marica Mikulić, Antina majka, javlja Dnevnik.hr.

U razgovoru za HRT Mikulić je podsjetila kako roditelji njegovatelji, imamo pravo na bolovanje, ali to pravo je isključivo na papiru. U stvarnom životu ne postoje alati ni sredstva koja bi nadležnim službama omogućila da oni to pravo koristimo, rekla je. Iako su se već dva puta sastali na ovu temu s ministrom Ružićem, upoznavši ga s problemom, ali i predlažući moguće rješenje - ništa se nije dogodilo. Unatoč tome što su dobili obećanja ministra. Kako je za HRT kazala Mikulić razgovaralo se o izmjeni sporne zakonske odredbe kako bi se roditeljima njegovateljima omogućila pomoć u kući, ali i eventualna financijska potpora ako sustav ne može dovoljno brzo organizirati potrebnu pomoć. Ministar je obećao da će u vrlo kratkom vremenu pokrenuti hitni ured kojim bi se taj problem riješio i tu smo stali, rekla je Mikulić dodavši kako se nakon toga ministar više nije javio.

– Ovim što smo ovdje, što stojimo, pokušavamo dotaknuti ljude s ljubavlju, da ispuni ono što je obećao i provede u djelo, da mi roditelji u konačnici možemo dobiti podršku i tu sigurnost koja nam toliko godina nedostaje.

I dok su iz resornog ministasrtva poručili kako "postoji određena procedura koja se mora ispoštovati te da Ministarstvo želi obaviti sveobuhvatne i kvalitetne izmjene kako bi se prava iz sustava podigla na višu razinu", Mikulić je najavila da današnji prosvjed neće biti posljednji. Pred Ministarstvo planira dolaziti svakog tjedna, a očekuje da će joj se pridružiti i drugi roditelji.

– Mi ćemo svaki tjedan jedan dan biti ovdje, kao podsjetnik da nismo nevidljivi i da zaslužujemo da nas se napokon čuje. Stajat ćemo ovdje dok nas se napokon ne čuje. Danas stojimo ja i Ante i sigurna sam da će se tijekom tjedana pridružiti još roditelja i drugih prolaznika, poručila je za HRT dodavši kako se nada se i potpori javnosti i medija kako bi se nadležne institucije potaknulo da pronađu rješenje za roditelje njegovatelje.

– Računamo nekako na vas, medije, i na javnost i vjerujem da ćemo uz vašu podršku uspjeti potaknuti nadležne službe da odrade svoj posao, zaključila je Mikulić najavlujući nastavak borbe za ono što bi bilo najnormalnije da je riješeno odavno. A nije. Možda zato što sustav ne rijetko ne sluša one čije probleme treba riješiti. Ali kada taj isti sustav jednu majku, koja 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, svih 12 mjeseci u godini i već godinama vodi borbu da pomogne i olakša svom djetetu, natjera da s tim istim djetetom izađe na ulicu ( a nije prvi puta) kako bi taj sustav umjesto slova na papiru vidio osobe zbog kojih jesu tu da donose zakone, odluke i rješenja, onda je itekako jasno zbog čega većina ima dojam da ljudi u sustavu drže da su tu sebe radi. Gospodo, očevi i majke ove djece zaslužuju ista prava kao i svi drugi roditelji. I zato je sramotno da ste jednu majku prisilili da se za nešto tako logično bori na ulici pokazujući vam: ovo smo mi, od krvi i mesa, ovo su naša djeca, bolesna, koja nas trebaju zdrave...

Marica je najavila kako će nastaviti to pokazivati i boriti se u svoje i u ime svih roditelja djece s invaliditetom. Vjerujemo da će ih sustav sada ipak čuti kad već nije danima, mjesecima, godinama.

06.50 sati Slavonski Brod:

Dok resorni ministar najavljuje povećanje satnice za asistente za osobe s invaliditetom, majke i očevi djece s posebnim potrebama i dalje se moraju boriti za svoja prava na najteži mogući način. Na ulici.

Iako umorni od težine svega što im je život donio, vođeni ljubavlju prema svojoj djeci pronalaze snagu i kada više ni sami nisu sigurni odakle je crpe.

Jedna od njih je Marica Mikulić. Majka malenog Ante koja za danas u podne najavljuje novi pokušaj da natjera odgovorne da čuju roditelje i shvate što im treba.

"Užasno je naporno kad sve nekim fight-om moraš pokušati dobiti, dok se drugima podrazumijeva. 

Očito su nam takvi putevi namijenjeni. Srećom naša. djeca imaju baš nas za matere, tvrdoglave, spremne i kad nismo spremne, uporne, uporne i još malo uporne. 

Nekad se možda čini da je to njena i njihova borba, ali nije. Svaka borba svake matere, roditelja, kad tad se reflektira i na ostale, svjesno ili nesvjesno.

Život sam nekada zamišljala na razne načine. Imala sam svoje planove, želje i snove...

 Ali nikada mi nije palo na pamet da ću jednog dana imati dijete s teškoćama u razvoju. A još manje da ću se za njegova i svoja osnovna prava morati boriti – na ulici.

 Ali evo me...

 Tu sam. I ne odustajem.

Ni od svog djeteta. Ni od sebe. 

 S jedne strane sustav u kojem se godinama traže rješenja, a s druge strane mi – roditelji koji nemaju luksuz čekanja.

 Roditelji koji svakodnevno skrbe, njeguju, bdiju, podižu, hrane, tješe i žive živote u kojima nema pauze, godišnjeg odmora, a kada zatreba – ni bolovanja.

 Roditelji koji polako postaju nevidljivi.

Ali koji odbijaju biti gurnuti na margine društva." objavila je Marica Mikulić na svojim društvenim mrežama najavljujući kako će danas u podne s malim Antom ponovno na ulicu kako bi natjerala odgovorne da ih čuju.

Danas, 28. listopada, u 12 sati, doći će pred resorno ministarstvo.

"Ante i ja stojimo ispred Ministarstva socijalne skrbi.

 Ne samo zbog nas.

 Stojimo za sve roditelje njegovatelje i njegovatelje koji godinama čekaju odgovor na jedno jednostavno, a životno važno pitanje:

 TKO SKRBI O NAŠOJ DJECI KADA MI VIŠE NE MOŽEMO?

 Dok se na to pitanje godinama traži odgovor, mi živimo na rubu iscrpljenosti.

 Hodamo po toj tankoj liniji između „mogu još malo” i „ne mogu više”, nadajući se da se nećemo okliznuti.

 Jer za nas pad nije samo naš pad.

 Ako mi padnemo, tko će podići našu djecu?

 I zato stojimo.

 Ne tražimo privilegije. Ne tražimo sažaljenje.

 Tražimo sustav koji će prepoznati da i roditelj njegovatelj može oboljeti, iscrpiti se, završiti u bolnici ili jednostavno doći do granice svojih mogućnosti.

 I da u tom trenutku netko mora preuzeti brigu o osobi koja o njemu ovisi.

 Jer pravo na skrb ne smije prestati onda kada onaj koji skrbi više ne može.

  Ponovno ćemo postaviti pitanje.

 ČUJE LI NAS TKO?" objavila je Mikulić najavivši borbu za ono što bi bilo najnormalnije da je riješeno odavno. A nije. Možda zato što sustav ne rijetko ne sluša one čije probleme treba riješiti. Ali kada taj isti sustav jednu majku, koja 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, svih 12 mjeseci u godini i već godinama vodi borbu da pomogne i olakša svom djetetu, natjera da s tim istim djetetom izađe na ulicu ( a nije prvi puta) kako bi taj sustav umjesto slova na papiru vidio osobe zbog kojih jesu tu da donose zakone, odluke i rješenja, onda je itekako jasno zbog čega većina ima dojam da ljudi u sustavu drže da su tu sebe radi. Gospodo očevi i majke ove djece zaslužuju ista prava kao i svi drugi roditelji. I zato je sramotno da ste jednu majku prisilili da se za nešto tako logično biti na ulici pokazujući vam: ovo smo mi, od krvi i mesa, ovo su naša djeca, bolesna, koja nas trebaju zdrave...

Marica je to otišla pokazati i boriti se u svoje i u ime svih roditelja djece s invaliditetom. Vjerujemo da će ih sustav sada čuti kad već nije danima, mjesecima, godinama.

I to nije sve! Pogledajte još...

Evo kako do 150 eura mjesečno

Grad Nova Gradiška za akademsku 2025./2026. godinu dodjeljuje deset stipendija.