Problem nastaje kada su djeca prepuštena ekranu bez komunikacije

U svijetu u kojem smo okruženi ekranima
2 - 3 minute

Već osam godina odgojiteljica Antoneta Ivančić radi u dječjem vrtiću, a kroz svakodnevni rad s djecom primjećuje zabrinjavajuće promjene u njihovom razvoju, osobito kada je riječ o motorici, socijalnim vještinama i ponašanju. 

„Vidi se regresija što se tiče motorike. Svakom djetetu treba fizički kontakt i razvijanje fizičkih aktivnosti. Sve ide unazad, grubo rečeno, upravo zato što su djeca jako malo vani“, istaknula je, u svom razgovoru za RadioNG, odgojiteljica Ivančić.

Djeca trebaju kretanje, ne samo sadržaj

Prema njezinim riječima, djecu je nužno poticati na višu razinu tjelesnih aktivnosti, jer boravak na otvorenom i kretanje imaju ključnu ulogu u cjelokupnom razvoju. Velik dio problema vidi i u prekomjernoj izloženosti ekranima.

„Podržavam zabrane mobitela u školama. Ekrani su već previše zastupljeni kod kuće. Djeca su okružena računalima, televizorima, tabletima, ali najviše mobitelima, to je previše uključeno u njihov svijet i razvoj.“, naglasila je dodavši kako je to vidljivo i iz anketa koje se o navikama djece često provode u vrtićima, a koje pokazuju da su ekrani itekako prisutni u njihovoj svakodnevici.

Posljedice koje još ne vidimo dovoljno jasno

Odgojiteljica naglašava kako šira javnost još uvijek nije dovoljno svjesna dugoročnih posljedica prekomjernog korištenja ekrana. „Mislim da nismo svjesni posljedica. Mi u prosvjeti to vidimo i znamo, više je negativnih nego pozitivnih stvari. Posebno kada govorimo o bihevioralnom razvoju djece, oni su u mnogim segmentima jednostavno unazađeni.“, istaknula je.

Iako postoje i pozitivni aspekti digitalnih sadržaja, naglašava da je ključno kako i u kojoj mjeri se oni koriste.

“Djetetu je ekran – samo ekran”

Svaki odgojitelj ima vlastite metode rada, no sadržaji iz crtića često se koriste kao polazište za razgovor i učenje, osobito s verbalnom djecom. „Crtići mogu pomoći u širenju vokabulara i traženju uzora u ponašanju, ali dijete ne može rezonirati je li nešto edukativno ili ne – njemu je ekran jednostavno ekran.“, pojasnila je poručivši kako poseban problem nastaje kada su djeca prepuštena ekranu bez komunikacije. 

„Bez razgovora i interakcije ne razvija se vokabular. Ako dijete samo gleda ‘edukativnu emisiju’, bez da netko s njim razgovara, pokazuje i objašnjava ne možemo puno postići.“, zaključila je Ivančić.

Knjige, slikovnice i zajedničko čitanje – nezamjenjivi

Za razliku od ekrana, čitanje knjiga i slikovnica i dalje ima snažno i nezamjenjivo mjesto u vrtićima i školama. „Apsolutno je važno djeci čitati. Tu imamo gestu pokazivanja, koordinaciju šaka i očiju, širenje vokabulara. Ja sam veliki zagovornik čitanja.“, kazala je poslavši roditeljima, ali i bakama i djedovima, jasnu poruku kojom ih poziva da s djecom gledaju slike, pričaju,  postavljaju pitanja. - To uvelike doprinosi povezanosti i učenju od najranije dobi. – istaknula je.

Knjižnice – veliki potencijal, mali odaziv

Ivačnić ističe kako djeca izuzetno vole posjete knjižnici kada dolaze organizirano s vrtićem. „Kad idu s nama u sklopu vrtića, djeca su oduševljena. Zato bi roditelji trebali češće s njima odlaziti i razvijati tu naviku.“, zaključila je Antoneta Ivančić, koja je u razgovoru za RadioNG još jednom naglasila koliko su kretanje, igra, razgovor i knjige temelj zdravog dječjeg razvoja, a koliko je, s druge strane, važno da ekrani u dječjem svijetu imaju ograničeno i smisleno mjesto, a ne glavnu ulogu.

Izvor: RadioNG/A.P.

Pratite nas na Facebook stranici, Instagram profilu, YouTube kanalu i TikToku te se pridružite našoj Facebook grupi i raspravljajte s nama o aktualnim temama.

Imate priču? Javite nam se na redakcija@infopix.hr