infopix.hr

O Splavarskoj ulici u Slavonskom Brodu Brođani sve znaju. I ponose se tim jedinstvenim „sokakom“ na vodi koji sobom nosi brojne priče i dane uživanja, bijega u prirodu. Života, ne uz, nego na Savi. Uzajamna je to ljubav između Brođana i ove ulice. Ali kako to izgleda kada u nju kroče oni koji ne žive ovdje, koji nisu prije bili u njoj i koji je pogledaju iz jednog drugog kuta. U nastavku donosimo reportažu portala Bauštela.hr, u kojoj se ne progovara smo o ljepoti ove ulice nego i o tome kako je i od čega ona nastajala. 

"Na samo desetak minuta šetnje iz centra grada, u Slavonskom Brodu nalazi se jedna posebna ulica u kojoj baš svatko želi imati kuću. No taj privilegij ima približno tek stotinjak obitelji koje su ili svoje objekte sagradile same ili su ih kupile nakon niza godina strpljivog čekanja.

Riječ je o Splavarskoj ulici gdje su kuće, pogađate – splavovi. I to ne bilo kakvi, već oni koje su vlasnici mahom sagradili sami, tek uz pomoć prijatelja i susjeda. Ima ih stotinjak, a svaki je drugačiji. No, zajedničke su im tehnike gradnje, materijali, ali i činjenica da je svaki od njih na svoj način poseban.

Upravo zbog toga posjetili smo Splavarsku, upoznali ljude kojima je život na rijeci Savi i od njih doznali kako su gradili svoje kuće na vodi, te kako u njima provode vrijeme. Iako na splavovima nema stalnih stanara, zaključak je da bi se ovdje trajno preselili sutra. Zašto? Krenimo od početka.

Starosjedioci

U obilazak splavova poveo nas je Ivan Svirac, jedan od prvih splavara.

– Imati splav je veliko zadovoljstvo, ali i ogromna obaveza. Ja sam svako jutro bio tu, Božić, Nova godina, što god. U 7 i 15 dolazio i provjeravao da li je sve uredu. A ako krene nevrijeme, u bilo koje doba dana, isto se odmah dolazilo. Splav se može otrgnuti s veza, buradi potopiti vodom. Svi to radimo jer možda je moj splav dobro prošao, ali netko drugi treba pomoć. Ovdje smo si uvijek međusobno pomagali oko svega, to je zajednica, puno više od ‘samo susjeda’, započinje priču o splavovima Svirac.

On je svoj splav sagradio 1995. godine, kada se, kako kaže ‘skinuo’ iz vojske. I bio je jedan od prvih u nizu. Dograđivao ga i uživao u njemu do prije par godina kada ga je prodao današnjem predsjedniku udruge splavara, Vlatku Liščuku.

Na ‘temeljima’ javnog kupališta

Prema riječima naših domaćina, Splavarska ulica je nastala kao oživljena ideja načina uživanja u životu uz rijeku inspirirana pontonima na Savi koji su u dijelu obale podno današnjeg kompleksa bazena egzistirali kao kupalište u razdoblju između dva svjetska rata. Za vrijeme drugog svjetskog rata sve je to propalo. A onda je čika Mata, 1970-tih, napravio prvi splav koji je bio početak Splavarske ulice. Upravo po legendi Mati današnja Udruga splavara koja okuplja ekipu iz Splavarske ulice je i dobila ime – Udruga splavara Čika Mata Marković.

Od stare cisterne

Tutek je, baš kao i Svirac, svoj splav sagradio 1995. godine. I to po istoj ‘špranci’ – od drva i stare cisterne.

– Nekako u isto vrijeme krenulo je splavove raditi nas 16. Osnova je bila cisterna koja se reže na pola, brusi se, vari i spaja s metalnom konstrukcijom, a onda se u presjecima rade pregrade koje su jako važne jer one sprječavaju splav da potone. Na tu osnovu ide ponton, odnosno drveni ‘pod’ i onda nadogradnja. Moja je nadogradnja u stilu brvnare, tako sam htio. Zato sam podigao metalne nosače i na njih postavio krov od drvenih greda koje su ujedno i dio moje splavarske kućice. Tu sam iznutra stavljao izolaciju od stiropora i onda na to lamperiju. Na drvo je s vanjske strane opet išao metalni pokrov, kaže Tutek te na naše pitanje ‘koliko je to sve koštalo?’ ostaje na kratko zamišljen.

– Limovi, konstrukcija, vinklovi, cijev i ne znam ni ja što sve ne, oko 80 tisuća kuna, a sa svim ostalim ‘sitnarijama’ bilo je na kraju sigurno 100 tisuća, tko bi to točno znao, kaže.

Ulazimo u kućicu i zatičemo baš sve što osobi treba da se s ove lokacije ne miče danima. Tu je jednostavan, ali uredan sanitarni čvor, mala kuhinja, šank, frižider.

– Imam i struju preko solarnog napajanja, tako da je ovdje sve kao u normalnoj kući. Jedino nemam televizor, ali to je stvar osobne odluke. Jednostavno mi ovdje ne treba. Uz dobre prijatelje i Savu takvo što je suvišno, priča nam Tutek, po struci automehaničar, koji nije samo sagradio svoj splav već i splavarsku brodicu s kojom nas je poveo u vožnju rijekom u obilazak splavova i na nekoliko ‘čašica’ razgovora sa susjedima.

Na splav čekao 15 godina

Bilo je to stvarno neponovljivo iskustvo. Dok smo plovili prvo uzvodno pa nizvodno sa splavova su nas, odnosno naše domaćine, pozdravljali mahanjem i uzvicima. Nema tko nas nije pozvao da se privežemo. To je ujedno bio i trenutak u kojemu smo osjetili zašto je Splavarska ulica tako posebno mjesto.

Nismo mogli stati kod svakog jer, obzirom na gostoljubivost, ni danas ne bi došli kući. No, nismo nikako, za početak, mogli odbiti poziv predsjednika udruge splavara, Vlatka Liščuka, koji je da posjeduje svoj čekao čak 15 godina. On je pripadnik novih generacija koji su splavove i način života na njima modernizirali. A osim ljubavi prema Savi, Liščuku je u tomu sigurno pomogla i činjenica da je po struci inženjer građevine.

– Prvi dolazak u Splavarsku ulicu, prvi ulazak na splav ne znajući da ću baš taj splav kupiti, je bio dolazak upravo na splav gospodina Svirca. To je bilo prije nekih petnaestak i više godina i onda sam se zaljubio splavove i u Splavarsku ulicu. Godinama sam sebi tražio splav i sudbina je na kraju htjela da to bude onaj na kojega sam prvi put koraknuo, priča Liščuk.

Čelična konstrukcija i PVC buradi

Dalje nam, kao čovjek od građevinske struke, objašnjava detaljnije princip gradnje splavova. Tako doznajemo da je osnova većina splavova uglavnom skelska konstrukcija u koju se ubacuje burad.

– Većina splavova danas je napravljena od čelične konstrukcije, dakle čelik je osnova. Uglavnom su to skelske konstrukcije, skelska cijev sa žabicama, a između ide burad. Na konstrukciju se vare čelični nosači na koje potom idu drvene grede. Obzirom da će to drvo stalno biti izloženo vodi i vlazi najbolji je izbor cedrovina ili crni bor koji se još dodatno premazuju zaštitnim sredstvima. Zatim slijedi nadogradnja čelične konstrukcije s panelima, a potom limovi. Kućice za kraj svako sebi pravi kako želi, da li od drveta, da li od panela, ili kakvog drugog materijala, priča naš sugovornik.

Kada se govori o buradi, kaže, splavove iznad vode drži limena ili u novije vrijeme plastična burad. Naime, većina splavara trenutno postupno prelazi na PVC.

– Treba reći da limena burad imaju vijek trajanja do 5 godina i onda se moraju mijenjati. Zato se sada prelazi na plastičnu burad, na koju se ugrađuje auto ventil i koja su dugotrajna, a i ekološki prihvatljivija. Ona su većinom kapaciteta oko 200 litara. Budu prazna, mi ugradimo auto ventile i napušemo ih, a potom se ubacuju ispod splavova, između montažnih skelskih dijelova uz pravilan razmak. Koliko? Primjerice, 70 buradi ispod splava zajedno imaju oko 14 tona potisne snage. Potisna snaga određuje koliko ljudi može biti na splavu, objašnjava Liščuk.

Održavanje velika obaveza

Baš kao i ranije Svirac, Liščuk kaže kako je posjedovati splav velika ljubav, ali i velika odgovornost, jer, kao i uvijek u životu, sve ima svoje prednosti i mane.

– Splavarska ulica ne živi samo ljeti. Mi smo ovdje, na Savi, 365 dana u godini. To je način života, druga kuća. Družimo se, uvijek netko nešto kuha. Nama ovdje, vjerovali ili ne, čak i stiže pošta. Imamo svoje kućne brojeve. Nešto su drugačiji od klasičnih, ali poštar nas nađe. Ne bi ovo mijenjao za ništa, kaže Liščuk, ali i dodaje kako u Splavarskoj ulici zna biti i ‘čupavih’ situacija.

– Kada raste Sava, onda ona nosi jako puno i smeća, balvana i kojekakvih olupina. Rijeka je u takvim situacijama brza, nosi sve to i može vam se desiti da svo to smeće, ti balvani, odlomljeni komadi, udare u splav. To je jedan od najčešćih problema. Zatim je to rast vodostaja. Kada voda raste, splav se zapravo privlači obali, a onda kada voda pada dolazi do velikih oštećenja i možete lako ostati nasukani. Zato, kada voda krene rasti svi dolazimo ovdje i sajlama privlačimo splavove i obrnuto, priča naš sugovornik.

Dodaje, uskoro bi im ovaj posao mogao postati lakši. Splavarska bi ulica trebala slijedeće godine ući u projekt koji će se financirati iz EU fondova u sklopu kojega bi Lučka kapetanija napravila tipizirane prilaze splavovima s mogućnošću priključka na struju, vodu i odvodnju. Zvuči odlično.

Na odlasku splavari su nas pozvali da se svakako vratimo. Možda kada se ukaže prilika da uživo popratimo gradnju ili rekonstrukciju splava. Kažu, ostali smo prekratko da doznamo i vidimo sve.", piše Bauštela.hr čiju reportažu i veliku galeriju fotografija iz Splavarske ulice možete pronaći ovdje.

Foto: Infopix(Fotografije Splavarske ulice iz ranijih godina)

I to nije sve! Pogledajte još...

Pozornost će biti usmjerena na prekršaje koji najčešće dovode do prometnih nesreća

U prva četiri mjeseca ove godine dogodila se ukupno 351 prometna nesreća u kojima su ozlijeđene ukupno 93 osobe, od čega njih 17 s teškim a 103 s lakšim tjelesnim ozljedama.